Kestel (Keszthely) – grad na Balatonu

Iskreno, nisam čula za ovaj grad sve dok nisam pročitala članak kod Putoholičara i jedne nedjelje smo odlučili izdvojiti vrijeme i posjetiti ga. Keszthely, smješten na obali Balatona, je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Mađarskoj među domaćim turistima upravo zbog svog položaja. No tu su i povijesne i kulturne atrakcije, a najpoznatija je dvorac Feštetić (keszthelyi Festetics-kastély).

Bila je negdje sredina lipnja i bilo je baš vruće, a nas baš prati sreća pa dosta puta pogodimo dolazak kad se održava neka manifestacija. Tako smo i ovaj put došli u pravo vrijeme. Centar grada je bio pun trkača koji su trčali cijelim gradom od dvorca pa sve do obale Balatona, to nam je malo pokvarilo dojam, ali odlučili smo se ne obazirati previše na njih.

Živim blizu granice s Mađarskom pa smo nakon dva sata već stigli na odredište. Parkirali smo malo dalje od centra, a parking se ne naplaćuje nedjeljom. Odlučili smo se prošetati odmah do centra, a kako je već bilo podne, odlučili smo sjesti na ručak. Sjeli smo u meksički restoran “Los Amigos Bar & Grill”, hrana je bila poprilično dobra, a cijena ručka je bila manja nego kod nas. Punih trbuha odlučili smo se odmah prošetati do dvorca, najpoznatije znamenitosti ovdje.

Barokni dvorac iz 18.st. koji je svoj konačan, današnji izgled poprimio skoro sto godina kasnije. Izgradila ga je hrvatska plemićka obitelj Feštetić. U dvorcu se nalazi i knjižnica s više od 80 000 knjiga i jedna je od najvećih zbirki koje su bile u vlasništvu europskog plemstva. Ulaz u dvorac se naplaćuje, ali mi nismo išli unutra. Odlučili smo se samo prošetati po parku.

Ovdje smo proveli nekih sat vremena, također postoji i terasa kao što se i vidi na zadnjoj slici. Mi nismo sjeli nego smo odlučili nastaviti dalje prema obali. Prošli smo kroz centar grada i park koji dobro dođe za malo hlada u vrućim ljetnim danima.

Također ovdje postoji i 9 muzeja, ali pošto mi nismo neki “muzejoljupci” nismo posjetili niti jedan, a i bili smo na kanp s vremenom. Na obali postoje i brodovi koji voze po Balatonu, ali kad smo došli, trebali smo čekati oko sat vremena za sljedeću turu. Već je bilo kasno poslije podne kad smo se vratili do auta, a Valentina je kao i inače dobila žuljeve u sandalama pa mi više nije bilo do ničega.

Ovdje se također možete i okupati, kao što su to mnogi i činili, ali iskreno ja se ne bi. Jezero djeluje baš blatnjavo i ne privlači me niti malo, ali ako nekome to ne smeta neka slobodno navali. Uz obalu postoji puno kafića i restorana za sjesti i popiti piće, dobijete osjećaj kao da ste na moru.