Apulija

Apulija mi nije bila jako visoko na mojoj listi želja, ali kockice su se posložile tako da ju ipak posjetimo. Još kad nadodamo činjenicu da je karta bila 37€ mislim da ne može bolje. Mislim da je ova regija Italije najpoznatija po bijelim kućicama. Iako ona izreka kaže što južnije to tužnije, prema mojem dojmu tako ovdje nije slučaj. Ceste su bile stvarno super, ima ponegdje dijelova gdje je malo lošija, ali to je stvarno zanemarivo. Svugdje smo brzo stizali, brza cesta je posvuda i naravno ne plaća se cestarina.

Mi smo stigli u ponedjeljak ujutro te smo prvu noć prespavali u Polignano a Mare, a druge dvije u Lecceu. U ta tri puna dana možete vidjeti stvarno puno toga, cilj ovog putovanja nisu bile plaže i kupanje nego razgledavanje pa vam je tako svega par sati dovoljno po gradovima. Svi su poprilično mali, osim Leccea, koji je najživlji od svih koje smo posjetili na ovom putovanju. Stigli smo ujutro oko 09.30h i dobra stvar kod ovakvih jutarnjih letova je što imate cijeli dan za istraživanje. Rent a car smo uzeli u Go2rentPuglia. Bez kreditne kartice i bez depozita. Uzeli smo Fiat Pandu, super je bio auto i sve je prošlo bez imalo problema tako da imate moje preporuke

Prva stanica na našem putovanju je bila Ostuni i iako su svi gradovi više-manje isti nekako mi se je Ostuni najmanje svidio. Otprilike vam je ovdje dovoljno par sati za popiti kavu i pojesti korneto u centru, prošetati se po starom gradu, a također postoji i šetnica okolo grada. Parkirali smo u ulici via G. Pisannelli gdje je besplatan parking. Ostuni je grad s brojem stanovnika koji se poveća i do 10x tijekom sezone. Regija je poznata po proizvodnji maslinovog ulja čije ogromne nasade ćete vidjeti kako usput prolazite do Ostunija. Nazivaju ga i bijelim gradom, ali ovdje je svaki grad bijeli. Meni je baš ovaj dio Italije totalno drugačiji od svega što sam dosad vidjela, a prošli smo poveći dio Italije.

Sljedeća stanica je bila Monopoli, jako sličan Ostuniju, ali je na mene ostavio puno bolji dojam. Vjerojatno to ima veze s time što imaju izlaz na more pa su i više orijentirani na turiste, stoga se više ulaže u infrastrukturu, puno više toga ima. Parkirali smo u centru u zoni 1B, a cijena parkinga je 1€/h. Više manje je svugdje bila ta cijena i uvijek pripremite kovanice jer ne možete platiti s papirnatim novcima. Kao i Ostuni i stari grad Monopolija je sav u bijelom. Na isti koncept je-prošetate se starim gradom, šetnicom, ima pokoja crkva ili katedrala i to je otprilike to. Ovdje ima gradska plaža Porta Vecchia, ima i pješčani dio i kameni pa možete birati što više volite, ali ne očekujte hlad jer ga nema.

Na 15 minuta dalje se je nalazila zadnja lokacija za prvi dan – Polignano a Mare. I od te tri lokacije koje smo posjetili definitivno moj favorit. Nekako najšarmantniji gradić, stari grad je baš simpatičan, hrpa prekrasnih kafića koji te zovu da sjedneš baš u njih. Mi smo bili smješteni u ulici via Rome, kako nam je vlasnik rekao najbitnija ulica ovdje u Polignanu i od nje kreće stari grad. Apartman nije bio ništa posebno, za jednu noć sasvim dovoljno. No, desila se na našu sreću mala nesreća (nismo imali uopće tople vode) pa nas je vlasnik apartmana premjestio u drugi, malo dalje, koji je bio vrhunski. Jeli smo u Frumme Foccaceria & Pasticceria. Na koncept pekare je, nije restoran, ima 4,8 ocjenu na google recenzijama, ali 4 kriške pizze i 2 pive smo platili 26€, znači ne prejjeftino. Odmah prekoputa se nalazi Il Quadrifoglio koji također ima super ocjenu i navečer je bio red za restoran pa smo mi to preskočili i otišli malo dalje u Ristorante Pizzeria il Grottino. Večera s dva glavna jela i dva pića plus koperto je bila 40€. Ovdje se nalazi i poznati restoran koji se nalazi u špilji Grotta Palazzese, koji iskreno je jedan od lošijih restorana u Polignanu, a najjeftiniji meni je 250€ što meni apsulutno nije vrijedno tih novaca pa smo to preskočili, ali možete se prošetati uokolo pa ipak vidjeti kako to izgleda izdaleka.

Sljedeće jutro je bilo previđeno za Materu, iako ona administrativni ne pripada Apuliji nego Basilliccati, ali nisam ju planirala preskočiti nikako. Pogotovo nakon svih silnih objava na instagramu i tik toku. Parkirali smo u blizini centra, mislim da je parking bio 1€/h, kao i svugdje tu. Gps nam je rekao stigli ste, a mi od Matere ne vidimo ni m mislim od tog famoznog starog grada koji se sastoji od nekoliko naselja, a smatra se najstarijim u Italiji. Mislim da je stanovnicima Matere netko prije 100 godina rekao da će ovo biti popularna turistička atrakcija gdje noćenja idu i do 1000€ ne bi im vjerovali. Naime, u špiljama koje ćete imati priliku vidjeti su živjele i šesteročlane obitelji zajedno sa svojim kravama, magarcima i sl. Stanivništvo je živjelo bez struje, kanalizacije, vode i sve to je pogodovalo razvoju bolesti poput malarije. Vlada je odličila intervenirati i iseliti stanovništvo, a 1993. godine je Matera uvrštena na UNESCO-ov popis Svjetske baštine. Fascinantno je koliko turizam može doprinjeti razvoju jednog mjesta.

Mislim da ovdje možete provesti i jedan cijeli dan, imate dosta za hodanje i jedini naporni dio je kad se morate penjati nazad gore po tim silnim stepenicama. Obavezno kupite vode prije kretanja. Krenite čim prije ujutro jer je stvarno vruće, mi smo bili sredinom 10og mjeseca i temperatura je bila oko 31stupanj. Mi smo ovdje proveli oko dva sata i bilo nam je dosta jer nas je ta vrućina malo dotukla. Mi nismo, ali vi možete uzeti neku od tura posjete špiljama, cijena je 3€. Također, ako ste ovdje duže preko puta Matere je jedno “brdo” gdje je puno ljudi planinarilo i mislim da je prekrasan pogled na Materu. Sjeli smo u restoran La Grotta del Gusto na ručak, jedan od rijetkih koji je radio jer je tek bilo 12h, fora je interijer jer je sami restoran u špilji. Račun je bio oko 30€.

Što vidjeti u Materi?

• Convento di Sant’Agostino- samostan s kojega imate pogled na Sassi četvrt i jedno od najboljih mjesta z afotografiranje
• Via Muro- ulica za prekrasne fotke
• Piazza Vittorio Veneto- glavni gradski trg
• Piazza Duomo- stari gradski trg, na kojem se nalazi i Matera Cathedral
• Palombaro Lungo – podvodna cisterna koja pokazuje kako su ljudi prije sakupljali vodu
• Chiesa Rupestre di Santa Maria di Idris- crkva uklesans u stijenu
• Vidikovci: Belvedere di Piazza Giovanni pascoli, Emilio Columbo, Murgia Timone, Luigi Guerricchio

Poslije Matere je bilo vrijeme za Alberobello, najpoznatiji po kućicama bijele boje, napravljenih bez veziva od nepravilnih vapnenačkih kamenja. Godine 1996. je uvršten na UNESCO-ov popis Svjetske baštine. Ovdje možete biti max dva sata jer je stvarno malo, postoje dvije glavne ulice u kojima se nalaze klasične turističke stvari. Sami grad je isto lijep, mi smo si uzeli gelato u Gelateria Gentile. Ja sam svaki dan jela gelato i to OBAVEZNO od pistacija jer hoću se nauživati, pošto naš sladoled nije ni mjera gelatu u Italiji. Općenito što se tiče hrane, OBAVEZNO gledam recenzije i više ne ulazim niti u jedan restoran bez čitanja, čak ni u gelateriju jer talijani znaju svašta prodat pod gelato.

Zadnja stanica nam je bila Locorotondo, tu smo stvarno stali na kratko nekih pol sata, nismo platili ni parking. Stari dio grada je stvarno mali, ali bas krasan. Tipične bijele kućice, cvijeće posvuda, slatki kafići i šareni suveniri.

Krenuli smo prema Lecceu, jer nam je tamo bio smještaj za naredne dvije noći. Lecce mi je bio oduševljenje na ovom putu. Valjda zato što apsulutno nisam ništa očekivala. Bili smo smješteni u apartmanu B&b Mama Splendora i vlasnica je bila tolikoooo simpatična. Uspjeli smo se sporazumjeti iako nije baš pričala engleski. Apartman je udaljen nekih 5 minuta pješke od starog grada, a mi smo se po dolasku osvježili i odmah krenuli na večeru. Sjeli smo u restoran Binasciana Caffe & Cucina. Uzeli smo njoke u umaku od rajčice sa zapečenim sirom, BOŽANSTVENO. Preko puta restorana je Amfiteatro Romano. Nastavili smo se šetati i došli do Duomo di Lecce, impresivna katedrala, ljepša je uvečer kad ju osvjetle svjetla pa više dođe do izražaja. Nismo imali neki popis znamenitosti koje moramo obići uopće. Stari grad je poprilično velik, a ulazak označavaju vrata, mi smo prošli pokraj trojih. Drugi dan smo otkrili i drugi dio grada totalno neočekivano, mi mislili da smo sve vidjeli odmah prvu večer. Stavite i na popis Basilica di Santa Croce, prekrasno ukrašena crkva s jako puno detalja. Mislili smo ući u Duomo di Lecce, ali nam je ulaznica bila malo preskupa (12€). Pojeli smo gelato u Natale Pasticeria, koliko se sjećam osvojili su nagradu za najbolji gelato 2023. godine, mislim da ne moram više ništa reći 😀

Zadnji dan smo krenuli prema Otrantu. Najbitnija atrakcija ovdje je Castello Aragonese, klasika. Prošetali se starim gradom, sjeli na kavu. Ovdje postoji “lanac slastičarnica” pod nazivom Martinucci Laboratorio Otranto kojeg smo prvo vidjeli u Polignanu pa u Otrantu gdje smo i sjeli na kavu i na kraju u Gallipoliju i gelato je također prefin. Ovdje smo proveli dva sata i krenuli prema Grotta della Poesie, za koju ako se ne kupate vam je dovoljno 20 minuta. Radi se o “prirodnom bazenu okruženom liticama sa špiljama.” Zatim La due Sorelle koji smo na kraju preskočili jer smo morali platiti parking 3€, a bili bi tamo 10 minuta. Radi se o plaži poznatoj po dvije stijene koje izgledaju kao dvije sestre. Prije povratka u Lecce stali smo kod Torre Sant Andrea za koju smo platili ulaz 3€ po osobi. Ovdje je sličan koncept, špilja/bazen u kojoj se možete kupati, ali obavezno ponesite dobru obuću za hodanje po stijenama gore jer su užasno oštre. Ovdje se svugdje možete kupati i baš ima puno plaža uz obalu od Otranta prema Lecceu, gdje smo se mi uputili na ručak. Došli smo u najgore vrijeme, znači poslije podne kad skoro ništa ne radi, ali smo sjeli u Urban Cafe jedan od rijetkih restorana koji je radio i ja sam uzela pizzu s pistacijom, ČUDO. Zadnja stanica nam je bila Gallipoli, prošli smo stari grad uzduž i poprijeko za sat i pol. Moram priznati da mi se je ovdje gradska plaža sviddela najviše od svih dosad, a radi se o Spiaggia della Purita.