Vinarija Kozlović i izlet do Trsta

Zahvaljujući studiranju u Puli prošla sam cijelu Istru, uzduž i poprijeko, ali nikad nisam dospjela do Vinarije Kozlović. Tu nepravdu sam ispravila zahvaljujući pozivu svoje kolegice na svadbu u Istru pa smo si odlučili produžiti vikend i posjetiti Vinariju Kozlović.

Odlučili smo si uzeti vođenu turu od dva sata pod nazivom “Meet the estate” koja košta 32 eura. U turu je uključeno vođenje kroz samu zgradu vinarije i stručno objašnjavanje kako proizvode vino, od polja do boce. Poslije toga sjedneš na terasu gdje dobiješ hladne nareske uz degustaciju njihovih 4 vrsta vina. Iako se ne popije puno, vino te malo lupi u glavu, ali dobije se i voda i jelo pa dođeš k sebi. Trebalo je nastaviti vožnju do sljedeće destinacije pa se nismo htjeli previše opustiti. Također, u vinariji se može kupiti i vino, nažalost muškat koji je nama najbolji je bio rasprodan.

Kad smo završili ovdje bilo je oko 11 sati, ja sam mislila otići do Pirana ili Portoroža, ali dečko je rekao da bi išao do Trsta jer nikad nije bio u Italiji. Tako je odluka pala na Trst. Odlučili smo ići cestom bez naplate cestarine, jer najjeftinija vinjeta iznosi 15 eura, a to se nije isplatilo. Za nekih sat vremena smo stigli u Trst, parkirali smo u blizini centra (Parking Costa Cruise). Putem sam nam istražila što je sve u blizini centra i što možemo posjetiti jer smo imali samo poslije podne na raspolaganju.

Kao što sam već napomenula u jednom svom postu, imamo naviku doći kad je neka manifestacija pa je tako bilo i ovaj put (nažalost haha). Grad je bio krcat, svugdje su bile postavljene kućice, većinom za jedrenja, krstarenja, jelo i sl. Prvo smo se odlučili prošetati do mola (Molo Audace), zatim do trga Piazza dell’Unita d’Italia. Jedno od must see lokacija kad se posjećuje Trst. Nastavili smo šetnju ulicama i došli do Canal Grande di Trieste. Ondje se nalaze dvije crkve – srpska pravoslavna crkva i katolička crkva Sv. Antonio (Church of Sant’Antonio Nuovo). Ovdje smo sjeli na aperol u jedan kafić i kako to biva u Italiji, uvijek se dobiju grickalice. Ja nisam neki ljubitelj aperola pa mi je bio li la, a i poslije sam vidjela da kafić ima poprilično lošu ocjenu, tako da uvijek čitajte recenzije prije sjedanja, čak i u kafić. Mislim da je račun bio oko 8-10 eura.

Bilo je već oko tri sata poslije podne i tražila sam gdje da još idemo, za većinu aktivnosti koje sam pronašla je bilo kasno, ali pronašla sam nezaobilaznu atrakciju –dvorac Miramare. Smješten je na obali Tršćanskog zaljeva, a izgrađen je u 19.st. za austrijskog nadvojvodu Maksimilijana i njegovu ženu Charlotte od Belgije. Zapravo priča o dvorcu je tužna ljubavna priča u kojem Maksimilijan postaje meksički car te biva ubijen od strane republikanaca, a njegova žena Charlotte se prije toga uputila u Europu po pomoć od europskih moćnika koju nije dobila te dobiva živčani slom, iako još nije ni znala za tragičnu sudbinu svog muža. Nekoliko mjeseci je provela u Castellettu, dijelu kompleksa u kojem su boravili prije dovršetka izgradnje dvorca i nakon toga se više nikad nije vratila.

Posjet parku i ostatku kompleksa je besplatan, ali se ulaz u sami dvorac naplaćuje, ulaznica je 6 eura (barem je bila kad smo mi bili). Parkirali smo kod same rampe, nismo platili parking uopće, a na povratku nismo našli kaznu tako da je sve prošlo super. Dvorac je prekrasan, šetnica oko njega pruža prekrasan pogled na zaljev. Proveli smo ovdje oko dva sata, bilo nam je baš lijepo.

Iako iznenadni posjet, Trst me je pozitivno iznenadio, kao da pripada nekom drugom dijelu Italije (ako to ima smisla). Sve je čisto, za razliku od npr. Katanije ili Palerma koji su poprilično prljavi. Lijepo se je šetati ulicama grada. Mi inače uvijek imamo naviku kad smo negdje da dosta žurimo i želimo čim više vidjeti pa nekad zaboravimo i uživati. Ovdje nam je bilo baš lijepo, ugodno provedeno poslije podne. Definitivno, ako me put nanese na ovaj kraj Italije ponovno bi ga posjetila.