Dan u Pečuhu

Peti po veličini grad u Mađarskoj i studentsko središte za više od 34,000 studenata. Pečuh je 1998. godine proglašen gradom mira jer je oduvijek bio multikulturan grad s velikim udjelom manjina i jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj.

Pečuh mi nikad nije bio na listi prioriteta da bi ga posjetila, ali dolaskom prijateljica za vikend, izrazile su želju za odlaskom u Mađarsku, pošto nisu nikad bile. Odluka je pala na Pečuh koji je udaljen samo sat i pol od Virovitice. Parkirale smo nedaleko centra , parking je bio besplatan jer je bio vikend.

Prošetale smo se do glavnog trga Széchenyi koji je dobio naziv po mađarskom političaru iz 19.st. Istvánu Széchenyiju. Desno od trga se nalazi Király utca, najpoznatija ulica u gradu, puna kafića, restorana i dućana te suvenirnica. U Király utca se nalazi i zgrada mađarskog narodnog kazališta, jedna od ljepših građevina u Pečuhu, a osim kazališta ovdje se nalazi opera i balet. Također na trgu se nalazi i Gazi Kasim-pašina džamija (Pécs-Belvárosi templom (Dzsámi). U vrijeme Osmanlija, Gazi Kasim-paša je odlučio srušiti crkvu i od njenog kamena napraviti džamiju, no nakon oslobođenja grada, mađari su preuredili džamiju u crkvu, dogradili oltar i promijenili kupolu. Na kupoli se nalaze polumjesec i križ, a u unutrašnjosti se isprepliću kršćanski i muslimanski motivi. Ovo se smatra najboljim primjerkom očuvane islamske kulture u Mađarskoj. Nakon šetnje po centru, sjele smo u restoran Nana i odlučile pojesti hamburgere, bili su odlični, a cjenovno prihvatljivi.

Nakon ručka smo se odlučile prošetati do simbola Pečuha; a to je tvornica keramike i porculana Zsolnay. Kulturna četvrt Zsolnay je udaljena 15ak minuta od centra grada. Namučile smo se dok smo došle jer je bilo jakooo vruće taj dan. Površina od pet hektara je posve obnovljena, puna je parkova, šetnica, zanatskih radionica, od kojih neke više nisu u pogonu. Ulaz u kompleks je besplatan, ali ulazak u zgradu se naplaćuje.

Zsolnay je mađarska tvornica keramike, porculana i opeke koju je osnovao Miklós Zsolnay 1853. godine. Tvornica doživljava procvat zahvaljujući njegovom starijem sinu Vilmosu koji je sudjelovanjem i izlaganjem na mnogobrojnim svjetskim sajmovima omogućio procvat tvornice. Tvornica je posebna zbog patentiranja pirogranit keramike koja je otporna na sve vremenske uvjete, a njome je prekriveno i ukrašeno preko 1000 građevina u Europi. Ovom poznatom keramikom je presvučena i Fontana Zsolnay koja se nalazi ispred crkve Milosrdne braće, a jednom prilikom je skoro i uništena kada je netko strgao jednu od volovskih glava, ali na sreću su ju uspjeli popraviti.

Za kraj smo se vratile u centar, posjetiti katedralu Sv. Ivana i Pavla. Katedrala ima četiri zvonika, široka je 70m, a visoka 60 metara. Može se kupiti ulaznica za ulazak u katedralu i zvonike, kao i posjet kompleksu Cella Septichora izgrađenom u 4.st. Link ostavljam ovdje. Ulazak u crkvu je 6,43€, a unutar crkve posjećujete samu katedralu, kriptu i penjete se gore do tornja. Za ostale atrakcije – biskupova riznica, biskupova palača i džamiju, doplaćujete dodatno, a sve se nalazi oko katedrale.

Na brdu iznad Pečuha imate i vidikovac – poznati Pecs Tv Tower s kojega se pruža pogled na Pečuh i zelena prostransta okolo Pečuha. Vidikovac se nalazi na 80m, a ispod njega se nalazi i restoran. Ulaz je 3,21€. Sa svojih 139m, toranj je najviša zgrada u Mađarskoj, tako nam je barem rekao čovjek koji vas vodi gore do vidikovca. Kad dođete do tamo, radovi su i izgleda kao da je sve zapušteno, ali samo nastavite do ulaza gdje se kupuju ulaznice.

Mi puno toga nismo vidjele, za one koji vole muzeje ovo je definitivno grad za njih – Suvremena mađarska galerija, renesansni lapidarij, Muzej Ameriga Tota i Muzej Victora Vasarelyja. Također, ova je regija poznata i po proizvodnji vina – regija Viljan (Villány) proizvodi jedno od najskupljih crnih vina u zemlji. Za one koje vole više aktivnosti tu je planina Mecsek koja ima staze za laganiji i intenzivniji trening.

Ostale smo oduševljene s gradom, išle smo bez očekivanja, nismo ni istražile što bi sve mogle vidjeti pa nismo očekivale ništa. Možda nas je zato grad i oduševio i definitivno bih ga preporučila za jednodnevni izlet.