Napulj i Amalfi obala

Otkud krenuti i odakle početi s opisivanjem ovoga putovanja. Slobodno mogu reći da mi je jedno od najdražih po Italiji i da me je Napulj totalno oduševio svojom hranom, vibrom, ljudima i svime što ima za ponuditi i sigurno ću mu se vratiti još koji put. No, krenimo od početka. Karte smo kupili krajem prvog mjeseca, aliii smo se mjesec dana prije puta odlučili da nam tjedan dana neće biti dovoljno za sve što želimo vidjeti pa smo si malo produžili putovanje sa sedam dana na jedanaest.

Smještaj je bio rezerviran tjedan dana nakon kupovine karata, a ovaj naknadni mjesec dana prije. Cijena je bila duplo veća, ali svejedno u granicama normale i svekupna cijena za 11 dana je bila zadovoljavajuća 😀 Odbrojavali smo dane do polaska i napokon je došao taj 02.06. kad smo krenuli prema zagrebačkom aerodromu. Plan je bio 4 dana za Amalfi obali, a 7 dana u Napulju. Malo nam je falilo vremena na Amalfi obali, ali nisam to više mogla promijeniti zbog smještaja.

Što se tiče Amalfi obale, mi nismo bili smješteni u Sorrentu – kojeg često preporučuju zbog manjih cijena, ali sam čitala komentare po grupama i naišla na malo mjesto – Torre Annunziata. Na pola puta između Napulja i Sorrenta i super baza za Amalfi obalu. Mi smo bili super zadovoljni sa smještajem, a lokacija je bila tri minute od željezničke stanice. No, da opet biram nikako ne bih izabrala smještaj ovdje. Sat vremena treba do Sorrenta, a vlakovi znaju često kasniti pa si tako neke stvari ne možete isplanirati unaprijed, a zadnji vlakovi do Torre Annunziate su vozili u 21:30h pa smo bili malo ograničeni što se tiče nekih aktivnosti koje smo željeli napraviti, a koje bi nam bile lakše da smo bili smješteni u Sorrentu. Ako vam je ipak i smještaj u Sorrentu preskup, što može biti slučaj, preporučujem pogledati smještaj u Praianu, Maiori, Minori, čak i Amalfiju koji vam je na sredini Amalfi obale – s jedne strane Positano, a s druge Salerno. Salerno je često zapostavljen kad se posjećuje Amalfi obala, u koju on spada, a recimo Sorrento ne spada. Također tu imate i mjesta poput Meta, Piano di Sorrento koji su vam na stanicu, dvije od Sorrenta pa ako vlak kasni možete i pješke. Pa krenimo na malo detaljniji putopis 🙂

AMALFI OBALA

Nakon što smo se smjestili u apartmanu, odmah smo krenuli u istraživanje, a naša prva stanica je bio Sorrento. Nakon dvije stanice nam se vlak potrgao i kasnili smo 40 minuta. Za to vrijeme smo već bili pregladni pa kad smo došli do Sorrenta odmah smo odlučili otići na ručak. Izabrali smo restoran Bagni Sant Anna – restoran koji se nalazi u Marini Grande s odličnim pogledom na Vezuv, a ako se želite sunčati ovdje imate i beach bar. Inače ovdje restorani poslužuju svježu ribu, ja sam si uzela gambere i bili su najbolji dosad koje sam probala u ŽIVOTU! Nakon ručka smo se izgubili u ulicama grada, šetali, sjeli na aperol spritz i samo uživali. Prošetajte se i do Villa Comunale koja također ima odličan pogled na Vezuv. Sorrento je stvarno prekrasan gradić, a ako izađete iz centra bit će vam još i ljepši. Mi smo bili u vrijeme kad su Sorrento, i okolni napuljski gradovi, bili ukrašeni u bijelo-plavim bojama zbog pobjede SSC Napoli-a, prvi put nakon 1990. godine. Čak su i na Capriju bile postavljene zastavice u bijelo-plavim bojama, to je davalo još neku dodatnu dobru vibru. Vidjelo se da svi stvarno obožavaju nogomet.

Nakon Sorrenta bilo je vrijeme za najpoznatiji grad na Amalfi obali, a to je Positano. Kao što sam već napomenula, s vlakom treba otprilike sat vremena do Sorrenta i onda još treba doći i do Positana. Mi smo planirali sjesti u SITA bus (bus koji vozi po Amalfi obali), ali smo se predomislili u zadnji čas i odlučili rentati auto. Da se nadovežem za SITA buseve, ako je bus pun, a vi čekate na stanici on vam neće stati pa to možda uzmite u obzir, dnevna cijena karte je 10€, a više info pogledajte ovdje.

Positano

Odlučili smo se za smart cabrio (mali je i svugdje stane 😀 ), a cijena je bila 37 eura za dan (iako kad smo mi preuzeli auto već je bilo i skoro 10h, a morali smo ga vratiti do 19h, što je meni bezveze). Auto smo rentali u Penisola rent a car u Sorrentu, a ako nemate kreditnu karticu morate ostaviti polog od 300 eura. Do Positana imate otprilike 15km, ali pošto se sporo vozi i vijugave su ceste za to vam treba 40 minuta. No, vožnja je bila ugodna i došli smo do Positana bez problema. Što se tiče parkinga ja sam našla neke s okej recenzijama, iako su skoro svi imali poprilično loše ocjene i cijena je od 8-10€ na sat. U Positanu su OGROMNE gužve i ljudi su se parkirali na cesti prije Positana jer je u samom gradu doslovno KAOS od prometa. Mi smo imali sreće pa smo našli parking ovako random sa strane na cesti koji košta 3€/h. Automat za parkiranje prima samo kovanice i mi smo doslovno imali samo za sat i pol, a nitko nam nije htio razmijeniti novce :D.

Platili smo i uputili se prema glavnoj plaži Positana, tamo gdje vidite one sve prekrasne slike kućica poslaganih na stijeni, a zove se Positano Spaggia. Ovdje imate i besplatnu javnu plažu, a i privatnu čije mjesto si možete rezervirati online, ali i na licu mjesta. Ako očekujete neku mirnu i tihu plažu, onda ovo nije mjesto za vas jer se turisti stalno šetaju okolo i svugdje je hrpa ljudi oko vas. Za VIP tretman tu je i La Scogliera beach resort, cijene ne znam, ali ostavljam vam link pa si pogledajte ovdje, a dvije uvale iza se nalazi i Arienzo Beach Club, mislim da je ovdje malo privatnija atmosfera, prema mojem istraživanju 😀 , a redovito voze brodovi iz Positana do ove plaže, također ostavljam link ovdje pa koga zanima neka si pogleda. No, da se mi vratimo na Positano, nakon dolaska na glavnu plažu krenuli smo se šetati glavnim ulicama, ovdje se nalaze kafići, suvenirnica, znači klasika 😀 Popeli smo se prema via Cristoforo Colombo za najbolji pogled i najbolje fotografije koje možete okinuti u Positanu. Usput prolazite pokraj slavnog La Sirenuse hotela i Francko’s bara, koji također ima odličan pogled i kako kažu odlične koktele. Već smo pomalo bili gladni, ali i parking nam je bio pri kraju pa smo malo na brzinu krenuli prema autu, ali oči (i trbuh) su nam zapele na restoranu Casa E Botegga Positano. Restoran je bio TOP, ambijent je vrhunski, konobarice su bile preljubazne, hrana odlična, a vlasnik restorana također ljubazan. Definitivno preporučujem ovaj restoran, a cijene su bile čak u granicama normale za Positano 😀 Samo se pripremite da ovdje nećete dobiti velike porcije hrane, nego su to većinom manje porcije nakon kojih bi još nešto mogli pojesti (ili sam to samo ja?).

Htjeli smo iskoristiti auto što je više moguće pa smo se odlučili posjetiti Ravello. Gradić koji se nalazi na brdu iznad Amalfija, a ima dvije prekrasne vile ( Villa Rufalo i Villa Cimbrone) s još ljepšim pogledima. Od Positana do Ravella treba sat vremena, ALI je bio odron kamenja na cesti i tih sat vremena se je pretvorilo u tri sata. Tako da kad smo došli do Ravella, morali smo krenuti doslovno odmah nazad, Malo nas je gps zezao pa nismo ni pronašli vile, a Villa Cimbrone se je taj dan baš ranije zatvarala. #fail Ja sam bila razočarana i jadna jer sam se tome baš veselila i žurili smo se iz Positana samo da dođemo tu, ali tako nekad ispadne. Jedno je planirati, a drugo je stvarnost. Na povratku smo odlučili uzeti turu s brodom za sljedeći dan, imali su više opcija, ali nama je prevagnula tura do Amalfija s mogućnošću odlaska do Ravella. Ja sam odmah rekla MOŽE! jer nisam odustajala od Ravella. Cijena po osobi je bila 55€, imate i privatnije ture, ali tu cijene idu od 130€ pa nadalje.

Amalfi

Kao što sam rekla, odlučili smo Amalfi posjetiti brodom i vidjeti Amalfu obalu iz druge perspektive, kako je i red kad ste tamo. Kombi nas je pokupio ispred željezničke stanice u Sorrentu i odveo do jednog malog mjesta 15 minuta udaljenog od Sorrenta. Ovo nam nisu prije rekli, mi smo mislili da se kreće iz Sorrenta, ali nama nije smetalo. Iako nismo uzeli privatnu turu, na brodu nas je bilo 15 i stvarno je bilo mjesta za sve. Vožnja do Amalfija traje sat i pol, a tamo smo imali pet slobodnih sati. Jedan par je također išao do Ravella pa smo mislili ići s njima i podijeliti trošak za taksi, ali taksisti naplaćuju 20€ po osobi. Mi smo odustali jer bi nas to ispalo 80€, a mislim da je to stvarno previše!! Također, ovdje postoji i bus za koji sam znala da vozi, stanica je preko puta stajališta za taksiste. Cijena je nešto sitno, ALI zbog nekih radova na cesti išao je dužom rutom do Ravella, a vožnja je trajala sat i pol, tako da smo odustali i od te opcije. Jednostavno nam nije bilo suđeno i morali smo se pomiriti s tim pa smo odlučili iskoristiti ovo vrijeme za obilazak Amalfija. Sjeli smo na ručak, prošetali se ulicama grada. Posjetili smo i Duomo di Amalfi, najpoznatiju atrakciju u Amalfiju, ulaz je bio 2€. Zove se još i Cattedrale di Sant’Andrea, a posvećena je Isusovom apostolu Andreju, čiji ostaci leže ovdje u kripti. Ulazite kroz dvorište čiji su zidovi ukrašeni freskama pa onda vas put vodi do bazilike u kojemu se čuvaju razni kršćanski predmeti sve do kripte gdje su ostaci i na kraju ulazite u samu crkvu.

Kao što sam rekla, odlučili smo se prošetati do Atranija. Nalazi se odmah pored Amalfija i treba vam desetak minuta pješke do njega. Suprotno Amalfiju, ovdje vas očekuje puno puno manje ljudi, skoro da ih uopće nema, sve je tiho. Kažu da se ovdje osjeti prava autentična atmosfera lokalaca. Ovdje ima i plaža na kojoj se možete okupati što je dečko i uradio. Uskoro je došlo vrijeme za nazad. Na povratku smo još vidjeli i Fiordo di Furore – uska uvala, jedna od najpoznatijih na Amalfi obala poznata po mostu, s kojega kako vodič kaže ljudi skaču u more s visine od 35m. Najbolje vrijeme za posjetu je izlazak sunca, ali očekuje vas puno stepenica do dolje 😀 Stvarno nam je bilo prekrasno i ako dolazite ovdje obavezno si uzmite turu s brodom jer tu ljepotu jednostavno morate doživjeti. Jedina zamjerka je bila što smo se bili dosta udaljeni od Positana i općenito se cijelo vrijeme vozite udaljeniji od obale, ja sam očekivala da ćemo biti dosta bliže.

Capri

Preporučujem OBAVEZNO kupiti online karte za trajekt, ako ne znate kad ćete kretati ujutro, rezervirajte si barem za povratak! Ja sam znala da to trebam napraviti, ali nisam jer nismo bili sigurno hoće li vlak OPET kasniti (što i je taj dan) i onda bi nam karta propala, ali nisam se sjetila da bez obzira na to rezerviram za nazad. Pa smo umjesto trajekta u 18.30h, završili na onom u 15.30. Cijena po smjeru je 20€ , a najbolje vam je gledati preko ferry hopper za što vam ostavljam link.

Po dolasku smo odmah odlučili otići na turu s brodom oko Caprija. Postoje 3 linije – plava, žuta i crvena. Plava ide samo do Grotta Azzurra i traje 1h. Žuta je najduža i obilazite cijeli otok, a crvena obilazi sve osim Grotte Azzuro jer je ona na drugom kraju otoka, također traje 1h, ali kreće tek od 14h. Cijena je 21€. Obiđete sve atrakcije, a najpoznatija je dakako Grotta Azzura za koju još dodatno plaćate ulaz od 15€. Mi nismo išli jer je hrpa ljudi čekala na brodovima ispred špilje, ali i na stepenicama. Brod nudi opciju da vas vrati odmah direktno ovdje pošto ima i ljudi koji ne žele ići u špilju, a za to bi vam trebalo dva sata. Druga najpoznatija atrakcija su Faraglioni. Priča ide da kad prolazite ispod njih da poljubite svog dečka/muža/curu i da ćete biti zauvijek zajedno. Faraglioni se sastoje od 3 skupine kamena, od kojih je najviši 111m.

Nakon iskrcaja smo krenuli gore, na Capri, ovdje imate dvije opcije – pješke ili žičarom. Mi smo se odlučili za žičaru, cijena je bila 2,20€, a vožnja traje par minuta. Dolaskom gore imate predivan pogled, a mi smo htjeli iskoristiti preostalo vrijeme i posjetiti Giardini di Augusto s kojega se pruža najljepši pogled na Capriju (barem tako kažu 😀 ) Poslije smo sjeli na ručak gdje smo po prvi put dobili normalne porcije, čak i prevelike, a cijena je bila stvarno povoljna za Capri, ali se nažalost ne sjećam imena. Nakon toga smo sjeli na aperol spritz, uopće ne gledajući cijene pa sam se šokirala kad sam išla platiti račun od 38€ za dva aperola, skoro smo ga platili kao ručak prije pola sata :’D No, Capri je poznati i među slavnima kao otok luksuza pa će vas dočekati i takve cijene.

Ja sam htjela još posjetiti i Anacapri, drugi dio otoka Caprija, vjerujem kako tamo ima i manje turista, ali najviše sam htjela doći tamo jer se od tamo kreće za Monte Solaro s kojeg se pruža najljepši panoramski pogled na otok. Ostavljam više info ovdje, a nama ne preostaje ništa drugo nego još jednom posjetiti Capri 🙂 Naravno ima tu još nekih stvari koje mi nismo vidjeli (Faro di Punta Carena, Villa San Michele), ali za to kratko vrijeme smo sasvim zadovoljni viđenim.

I s Caprijem završavam svoje priče o Amalfi obali. Nama je bilo lijepo, neke stvari nisu išle po planu, ali sve je to dio putovanja. Sljedeći put bi definitivno došla u pred ili post sezoni zbog manjih gužvi i definitivno najbolja opcija je rentati skuter jer ćete se tako najlakše kretati po Amalfi obali i najviše toga ćete vidjeti.

Pompeji

Odlična stvar kad imate apartman u Torre Annunziata je da su vam Pompeji 2 stanice dalje. Mi smo se selili iz apartmana pa smo tako morali nositi i kufere sa sobom. Na željezničkoj stanici postoji opcija čuvanja prtljage na katu pa smo ih tamo i ostavili. Cijena je bila 4€ po koferu. Ulaznice za Pompeje sam rezervirala mjesec dana unaprijed online, a svake prve subote u mjesecu je ulaz besplatan. Ja sam uzela još i jedan audio vodič koji košta 6€.

Pompeji su bili prilično razvijen morski grad koji je zahvaljujući svojem strateškom položaju privlačio brojne narode. Stanovnici Vezuv nisu smatrali prijetnjom, smatrali su ga običnom planinom sve do kobne 79. godine kad se je desila erupcija vulkana koja je zatrpala cijeli grad. Pompeji su otkriveni tek 1592. godine, ali iskopavanje je započeto 1748. godine. Iskopavanje je išlo puno brže nego u Herculaneu zahvaljujući mekom sloju blago otvrdnutog pepela. Postali su poznata trakcija već u 18.st.

Za obilazak Pompeja vam treba, bez pretjerivanja cijeli dan. Pompeji su podijeljeni na 9 “regija”, a zahvaljujući svojem audio vodiču uvijek smo znali gdje smo i kuda trebamo ići. OGROMNI SU pa preporučam da si napravite neki okvirni plan što želite vidjeti. Mi smo se zadržali tri sata, a sunce je počelo pržiti pa nam je bilo dosta. Najbolje vrijeme za posjetu je rano ujutro, što zbog vrućina što zbog ljudi jer kasnije je gužva bez obzira što se radi o velikom gradu.

NAPULJ

Napulj je bio totalno oduševljenje ovog putovanja. Iskreno, nisam imala nikakva očekivanja pa sam zato na kraju vjerojatno i imala samo pozitivne reakcije. Kažu da Napulj ili voliš ili ne 😀 Pa eto, mi smo pripali u onu skupinu kojima je sjeo i definitivno ćemo se vratiti još koji put, ako zbog ničega drugog – zbog pizze i gelata. Da napomenem odmah na startu, ako ne volite glasne, užurbane malo prljave gradove onda Napulj nije za vas. Ja sam iskreno očekivala puno puno više smeća, jer ga ljudi često opisuju kao poprilično prljavog, doslovno kažu da su ulice prekrivene smećom pa čak da morate i gaziti po njemu. Kod nas to nije bio slučaj, naišli smo samo par puta na veće količine smeća, a ostatak vremena je bio čist i uredan, a propješačili smo valjda pola Napulja. Vjerovatno vam neću moći prenijeti svoje oduševljenje ovako preko bloga, ali vjerujte da smo ostali O D U Š E V LJ E N I s apsulutno svime. Napulj nije grad, to su ljudi! Naravno uz dodatak malo buke, skutera koji trube, kaosa, hrane, Maradone i gelata 🙂

Po dolasku smo odmah išli u apartman ostaviti prtljagu, apartman nam je bio nedaleko Piazze Garibaldi, vlasnica apartmana je bila izuzetno pristupačna i ljubazna i odgovorila je na sva naša pitanja, a ovdje ostavljam link apartmana jer je definitivno za svaku preporuku.

Prva stanica u Napulju nam je bila Duomo di Napoli do koje smo imali 20ak minuta pješke od apartmana. Odmah smo iskusili živost grada, a tome je još i pridonijela atmosfera koja je trajala već par mjeseci. Zahvaljujući napuljskom nogometnom klubu SSC Napoli, koji je prvi puta pobijedio i osvojio titulu prvaka Italije od 1990. godine, cijeli grad i daljnja okolica su bili ukrašeni u već spomenutim plavo-bijelim zastavicama. No, da se vratimo na crkvu – to je jedna od poznatijih i impresivnijih crkvi u Napulju, a izgrađena je u gotičkom stilu, jednom od (meni) najljepših stilova. Sastoji se od 2 “kapelice” s lijeve i desne strane. Na desnoj se nalazi Basilica di Santa Restituita, a s druge Reale cappella del Tesoro di san Gennaro. Ulaz u crkvu je besplatan, ali u Reale capella del Tesoro se naplaćuje. Ulazi se s vanjske desne strane, što smo mi tek skužili par dana poslije kad smo opet slučajno prolazili. Možete ju vidjeti i iz crkve kroz ogradu koja je postavljena.

Dalje smo krenuli prema crkvi Gesu Nuevo , meni najljepšoj crkvi u Napulju. Izvana je malo neobično “ukrašena”, ali iznutra je prekrasna. Ovdje je također ulaz besplatan i nikako nemojte propustiti doći ovdje! Crkva je postala poznata zbog svojeg prekrasnog interijera, lijepo ukrašenih soba i vrta. Odmah preko puta nje se nalazi crkva u čijem se dvorištu nalazi Complesso Monumentale di Santa Chiara. Samostan koji je poznat po svojem prekrasno ukrašenom dvorištu s mitološkim i pomorskim scenama. U sklopu samostana se nalazi i muzej s puno kršćanskih relikvija.

Sljedeća na redu je bila posjeta Galleriji Umberto I koja je jako jako slična onoj u Milanu, rekla bih njena sestra blizanka. Dobila je ime po kralju Umbertu koji je vladao tijekom njene izgradnje. No, za razliku od skupocjenih dućana koji se nalaze u Milanu, ovdje se radi o kafićima, restoranima i dućanima tipa Zara i sl. Pod je ukrašen lijepim mozaičnim radovima, a ulaz je i ovdje besplatan 🙂 Malo dalje (opet) se nalazi Castel Nuevo. U 13.st. se je središte iz Palerma premjestilo u Napulj pa je radi toga izgrađen i novi dvorac. Iskreno, izvana ne izgleda baš nešto, malo zapušteno, a, čitajući po internetu kažu da nije baš vrijedno posjeta jer možete vidjeti samo nekoliko slika u dvorcu, a ulaz plaćate 6€. Za još dodatnih 10€ možete posjetiti zatvor koji se nalazi u dvorcu i popeti se gore na vidikovac što je moguće samo s vođenom turom. Ovo je za mene bilo preskupo i niti malo privlačno, jer smo imali bolje opcije. No, ako se vi odlučite za ovo, samo naprijed 🙂

Drugi dan smo krenuli doručkom u Gran Cafe Gambrinus – najstarijem kafiću u Napulju. Poznat je po odličnim slasticama i raznim vrstama kave, a bio je okupljalište mnogih intelektualaca i umjetnika. Nalazi se odmah pored glavnog trga u Napulju (Piazza del Plebescita), a iza njega je Galleria Umberto I. Poslije doručka smo krenuli prema Castel dell’ Ovo – opet se radi o dvorcu koji je jedan od najstarijih građevina u Napulju i pruža prekrasan pogled s vrha. Također imate i kafić gore u koji možete sjesti i uživati u pogledu. No, trenutno je zatvoren zbog radova, tako da nismo mogli ući pa smo se prošetali Lungomare Caracciolo, promenadom, koja se nalazi uz dvorac, a proteže se uz obalu Napulja. Ovdje ćete vidjeti malo ljepše hotele i ukrašene zgrade, lokalce kako se kupaju u moru, ribare koji love ribu i Napulj koji se pruža sve gore do brda. Odlučili smo samo šetati gradom i upijati njegovu atmosferu jer nam je stvarno bilo lijepo. Otišli smo pješke na drugi kraj grada zbog ulice San Gregorio, a usput smo stali kraj Pulcinelle – poznate skulpture za koju se smatra ako ju dotaknete po nosu da će vam donijeti sreću. Nastavili smo dalje do Bara Nilo koji je pak poznat po tome što ima vlasi Maradonine kose i suze iz 1991. kad je Maradona otišao iz Napulja. Napolitanci OBOŽAVAJU Maradonu i takva ljubav se jednostavno ne može opisati. On je za njih Bog i tome svjedočite na svakom koraku koji napravite u Napulju i mislim da takvo što nigdje nećete doživjeti osim ovdje. Tu ljubav možete najbolje vidjeti u poznatom kvartu Quartieri Spagnoli. Kvartu koji je prije glasio kao opasan zbog puno nasilja, danas ne može biti dalje od toga. Ovdje se uz super atmosferu, restorane i kafiće nalazi i najpoznatiji Maradonin mural. Vjerojatno vam neću moći prenijeti taj doživljaj ovdje preko bloga, ali ako ikada odete tamo biti će vam jasno o čemu pričam.

Napokon smo došli do ulice San Gregorio, poznata kao ulica figura (ja bih ju tako nazvala) jer ovdje možete kupiti figurice doslovno bilo koje slavne osobe. Najpoznatije su naravno figurice nogometaša, a posebno Maradone. Ovdje naravno imate i klasične suvenire i nezaobilazne narukvice/lančiće s papričicama koje, kako mit kaže, trebaju donijeti sreću, ali moraju biti dane kao poklon. Mi smo ovdje kupili brdo suvenira pa smo se odlučili vratiti nazad do apartmana. Nakon malo odmora, krenuli smo prema zadnjem dvorcu u Napulju, a to je Castel Sant Elmo. Za njega smo kupili ulaznice online i to za 2,50€ (poslije 16h jefitniji ulaz), ali nam na kraju apsulutno nitko nije ni pogledao karte. Castel Sant Elmo se nalazi na brdu pa vam je jednostavnije doći žičarom do tamo. Imate 3 žičare koje voze, a najbliža dvorcu je Funicolore de Montesanto. Do nje možete doći metro Linijom 1 do Piazza Dante i onda pješke do žičare. Za žičaru se kupuje druga karta koja košta 1,20€. Moje iskrene preporuke su da preskočite prva dva dvorca i dođete ovdje. Imate prekrasan pogled na Napuljski zaljev, vidite Capri, Ischiu i Procidu , a s druge strane vam je Napulj na dlanu. Dvorac je izgrađen u obliku šesterokuta i zahvaljujući tome imate takav pogled. Dvorac se nalazi u kvartu pod nazivom Vomero i ovdje možete uživati u malo mirnijoj atmosferi bez toliko turista. Za kraj dana smo se odlučili vratiti do glavnog trga uz koji se nalazi Antica Pizza Frittata – restoran koji je poznat po prženim pizzama. Nama je ovo bila prva pržena pizza i bila nam je ODLIČNA, a cijena je 5,50€. Imate nekoliko vrsta i začas su gotove. No, da napomenem to nije klasični restoran sa stolovima unutra, nego imate par visokih stolova i jede se na ulici. Navečer sam bila (opet 😀 ) gladna, a u blizini stana smo pronašli, meni još bolju prženu pizzu i to s ricottom koju DEFINITIVNO preporučam, jer je odlična, a cijena je bila sitnih 2€ 😀

Sljedeći dan je bio za posjet Vezuvu. Treba vam otprilike sat vremena vožnje vlakom iz Napulja. Izlazite na stanici Pompei Scavi; Villa dei Misteri (ista stanica kao i za Pompeje). Mi smo rezervirali svoje karte kad smo bili na Pompejima. Ispred željezničke stanice imate štandove, a cijena po osobi je 35€. Također možete kupiti sami kartu online, a tamo imate buseve(3,60€) koji voze svako malo tamo i nazad. Mi smo se odlučili za ovu malo skuplju opciju jer nam se jednostavno nije dalo tražiti gdje moramo čekati bus i htjeli smo biti bez brige. No, bus vas čeka isto ispred željezničke stanice, a link za rezervaciju karata vam ostavljam ovdje.

Vezuv je aktivni vulkan koji se nalazi istočno od Napulja, najpoznatiji po erupciji 79. godine kad su uništeni Pompeji, Herculaneum i Stabije. Za lagani obilazak vam treba 2h, a isto tako možete uzeti i vođene ture, iako meni za to nema potrebe jedino ako baš želite znati više o povijesti vulkana. Meni iskreno nije bilo nešto prekokrasno jer se samo popnete gore, hodate oko kratera i vratite se nazad. Etna mi je bila puno puno ljepša pa možda od tud moje razočarenje.

Poslije podne je bilo predviđeno za posjet katakombama. Ovdje imate 2 opcije – katakombe San Gennaro i San Gaudioso. Mi smo se odlučili za San Gennaro koje su uglavnom i posjećenije. Preporuča se kupiti karte unaprijed, što smo i učinili, ali malo krivo 😀 dečko je umjesto ture na engleskom rezervirao turu na talijanskom, ali vodič je bio toliko ljubazan pa nam je svako toliko ipak ispričao dijelove i na engleskom. Moram napomenuti da je u katakombama poprilično hladno pa si obavezno ponesite neku jaknicu 🙂 Link za rezervaciju ostavljam ovdje i budite oprezni pri kupovini da ne završite kao i mi.

Katakombe su podzemna kršćanska groblja i bogoslužna mjesta štovanja. Smještene su u kvartu Rione Sanita koji je u helenističkom razdoblju služio kao groblje pa se naziva i dolinom smrti. Ima dvije razine – San Gennaro Superiore, i San Gennaro Inferiore. Ovdje je bio pokopan san Gennaro, a njegovo tijelo se nalazi u Duomo di Napoli.

Katakombe se nalaze kraj meni, možda, najomiljenijeg mjesta u Napulju, a to je – Museo e Real Bosco di Capodimonte. Park pruža prekrasne poglede na Napulj i napuljski zaljev. Ogroman je i prostire se 134 ha zemlje, a prije je služio za lov. Kad uđete u park imate osjećaj kao da ste ušli u neki drugi svijet. Maknete se od buke i galame, dođete u zelenilo i samo uživate. Ovdje postoji i Museo di Capodimonte, muzej u kojemu su izložbe talijanski umjetnika. Link za kartu stavim ovdje, a vama preporučujem da OBAVEZNO ovo stavite na popis stvari koje želite vidjeti u Napulju jer je zbilja must!! Dan smo završili restoranom Trattoria di Nennella, poznatim napuljskim restoranom koji se nalazi u Quartieri Spagnoli. Poznat je po dobroj hrani, ali poznatiji je po veseloj atmosferi. Konobari su kao ulični zabavljači koji plešu i pjevaju i međusobno i s gostima. Meni imate već za 15€, dodatno plaćate piće i koperto 1€ po osobi. Za predjelo smo uzeli cannelone i pasta e patate, a za glavno jelo Fritto Napoli i prženi bakalar. Sve je bilo O D L I Č N O, a usput probate i neke napuljske specijalitete. Ostavljam vam link njihove Facebook stranice jer kad vidite atmosferu sigurno ćete htjeti ići ovdje 🙂

Naredni dan je bio rezerviran za jedna izlet izvan Napulja, do kojega vam treba sat vremena. Radi se o mjestu Caserta koji je najpoznatiji po Reggia di Caserta iliti Kraljevska palača Caserta. To je bivša kraljevska palača dinastije Bourbon. Godine 1997. uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Reggia di Caserta je jedna od najvećih palača u svijetu, a proteže se na 47 000 m². Nastala je po uzoru na palaču Versailles , a izgradnja je počela 1752. za kralja Charlesa koji na kraju nije proveo niti jednu noć ovdje. Palača ima 5 katova, 1.200 soba i 1.026 kamina. Reggia di Caserta je bila zamišljena kao grad u kojem su mogli bivati ne samo kraljevi, nego i sve bitne političke elite. Kraljevska palača je izgrađena u baroknom i neoklasičnom stilu. Iza palače se nalazi park na površini od 120 ha za koji možete iznajmiti i bicikle (električne ili obične) za 4€ po satu. Park je stvarno ogroman, a nama je već pomalo bilo dosta hodanja pa smo se odlučili za ovu opciju. Također ovdje imate i Giardino Inglese, park koji je izgrađen 1780. godine, a u njega ne smijete s biciklima. Šteta što ne mogu staviti videozapise ovdje, ali nadam se da će vam slike prenijeti barem dio ove DIVOTE KOJU MORATE POSJETITI. Znam, to kažem za dosta stvari, ali ovo stvarno dodajte na popis 😀 Ulaznice su 14€, ili 7€ za palaču, a 7€ za park. Ovdje su snimane i scene za filmove poput Ratovi zvijezda, Nemoguća misija i Anđeli i demoni.

Za kraj dana smo odlučili otići u još jedan poznati restoran/pizzeriu – Pizzeria da Michele, ali kad smo vidjeli red nije nam se dalo čekati pa smo otišli u jednu drugu pizzeriu – La Figlia del Presidente. Pizza je bila odlična i gotova za 5 minuta doslovno, a cijene su bile baš pristupačne.

Deveti dan putovanja smo odlučili malo usporiti i provesti dan na plaži. Odlučili smo se za otok Ischiu, najveći od Flegrejskih otoka. Tamo možete doći iz dvije luke iz Napulja – Beverello i Porta di Massa. Možete ih kupiti i za 13€ po smjeru, ako ih kupite na vrijeme. Putovanje traje oko sat vremena, a raspored možete pogledati ovdje. Mi smo željeli plažu s pogledom na Castello Aragonese pa smo izabrali jedan od mnogih beach barova ondje. Cijena za suncobran i dvije ležaljke je 20€. Ovdje smo bili cijeli dan, prije odlaska na brod smo se prošetali do dvorca i lutali uokolo ulicama Ischie. Ovdje normalno možete provesti i više dana jer je otok velik.

Predzadnji dan smo započeli posjetom glavnom trgu u Napulju – Piazza del Plebiscito na kojem se nalazi Palazzo Reale. Palača je sagrađena u 17.st., bila je jedna od četiri rezidancije dinastije Bourbon. Prvenstveno je bila sagrađena za dolazak španjolskog kralja Filipa III koji na kraju nikad nije ni došao ovdje. Sagrađena je, kao i palača u Caserti, u baroknom i neoklasičnom stilu. Poprilično su slične, samo što je palača u Caserti punopuno puta veća, ali i impozantnija od ove u Napulju. Cijena ulaznice je 10€ i nema potrebe da ju kupite online, samo imajte na umu da srijedom ne rade.

Navečer smo po treći put (treća sreća) odlučili otići do Pizzeria da Michele. Ovaj put nismo bili toliko gladni pa nam nije bio problem čekati. Imate dva reda – pizza za van i red za restoran. Iako uvijek ima hrpa ljudi red ide poprilično brzo pa smo već nakon sat vremena došli na red. Pizzeria je poznata i po sceni iz Eat,pray, love s Julijom Roberts. Pizzeria ima i Michelinovu zvijezdicu, a uvrštena je i u 50 najboljih pizza lanaca u svijetu. U ponudi imate pizzu margheritu, marinaru, cosaccu i marita, a cijena je sitnih 5,50€. NAJBOLJA PIZZA U ŽIVOTU, eto to je sve što imam za reći 😀

Večer smo završili sladoledom u Menella Il gelato u kojoj smo bili valjda tri dana za redom, gelato je vrhunski, a imate više lokacija po gradu. Naravno tu je i šetnja glavnom ulicom u Napulju – via Toledo kojom smo prošli puno puta u tjedan dana, kao i najpoznatijom metro stanicom – Toledo.

Zadnji dan smo samo posjetili stadion Diego Armando Maradona i krenuli prema aerodromu. Od svih stvari sa mog popisa nismo jedino posjetili: Certosa e Museo di San Martino, koji se nalazi na brdu Vomero, odmah do Castela sant Elmo, iz razloga što ne radi utorkom, a mi smo taj dan baš išli gore. Radi se o samostanu u kojem se nalazi barokna crkva i muzej, a u sredini je lijepo dvorište. Ostavljam link ovdje pa odlučite hoćete li ići ovdje ili ne. Tu je još i Napoli Sotterranea, ili podzemlje Napulja. Mi ovo nismo posjetili jer smo se odlučili za katakombe. Zadnja stvar na listi je Capella San Severo , za koju je obavezna kupovina ulaznice unaprijed. Mi smo došli dva puta i uvijek su bili rasprodani, ali na kraju smo se odlučili da nećemo ići jer smo vidjeli i ljepše znamenitosti – od toga 2 palače koje su prekrasne.

I ovime završavam svoj post o Amalfi obali i Napulju. Svaka čast svima koji ovo pročitaju do kraja jer je stvarno poduži tekst. Nadam se da sam vam pomogla pri planiranju vašeg putovanja u Napulj, a također se nadam da sam vam barem uspjela prenijeti dio svojeg oduševljenja Napuljem jer nam je bilo odlično. Vidjeli smo stvarno jako puno toga, ali bez obzira na to definitivno ćemo se vratiti 🙂 Ostavljam ispod svoj instagram profil s puno videa pa ako vas zanima Napulj škicnite i to.

*** Vratili smo se u Napulj za Novu godinu i uspjeli smo posjetiti Ravello. Imali smo rent a car, ali kao što sam već napomenula iz Amalfija voze busevi. Mi smo se odlučili za posjetu Villi Cimbrone – ulaznica je bila  7€. Najpoznatija ovdje je terasa beskonačnosti s koje imate prekrasan pogled na Amalfi obalu. Bilo nam je lijepo, ali da biram definitivno bi se vratila još jednom i to u svibnju i lipnju dok je vrt u pounom cvatu.

Posjetili smo i Salerno, do kojeg nam je uz obalu, trebalo skotro tri sata. Voze se stvarno kao divljaci, i iako nje sezona i dalje su gužve. Salerno je najveći i zapravo, koliko sam čitala, jedini službeni grad na Amalfi obali. Pozitivno sam se iznenadila, jer nisam uopće očekivala ništa. Kako smo bili za vrijeme praznika, cijeli grad je bio okičen prekrasnim ukrasima, doslovno takvo što nisam nikad vidjela. Grad je bio krcat, ljudi su izašli u šetnju. Ovdje nije bilo adventskih kućica, nego su jednostavno izašli van podružiti se, a mi smo ostali stvarno oduševljeni s gradom. Tako da, ako imate vremena u svojem itineraru za Salerno, definitivno ga stavite na popis, makar na jedno poslije podne 🙂