NP Durmitor

Koju destinaciju posjetiti u listopadu, da je lijepo vrijeme, da su manje gužve i da ne potrošite brdo novaca? Za nas je ta destinacija bila Crna Gora i NP Durmitor kojeg sam željela posjetiti već neko vrijeme, a još bolja činjenica je da je povratna karta bila 27€. Kako nam je prvi put bilo u Crnoj Gori, možete pročitati ovdje.

Stigli smo rano ujutro i odmah pokupili auto koji smo uzeli kod Terrae rent a car kao i prošli put. Cijena je bila 156€ plus polog 50€ za tri dana. Prvi dan smo odlučili posjetiti Njegošev Mauzolej koji nismo zadnji put jer je bilo loše vrijeme, magla i kiša. Od Podgorice do Mauzoleja imate 45 minuta s autom, a usput možete stati i u Cetinju, službenoj prijestolnici Crne Gore, općini i povijesnom središtu. Ako volite muzeje ovdje su se potrudili pa imate što za vidjeti ( Dvorac kralja Nikole, Biljarda, Vladin dom, Orlov krš, Cetinjski manastir). Putem ćete vidjeti oznake za Lipsku pećinu, a radi se o jednoj od najvećih pećina u Crnoj Gori, ili ako ste za dozu adrenalina imate adrenalinski park u Ivanovim Koritima, uz koji također prolazite na putu do Mauzoleja.

Njegošev Mauzolej se nalazi na 1657mnv, u NP Lovćen. Plaćate ulaznicu za park 3€ i ulaznicu za mauzolej još 8€. U mauzoleju se nalazi jedna od najvažnijih ličnosti crnogorske povijesti Petar II Petrovića Njegoša. Podignut je prema zamisli hrvatskog Ivana Meštrovića, a do njega vodi tunel sa stepenicama probijen kroz masiv Lovćena. U predvorju Njegoševa mauzoleja se nalazi kip za koji se pretpostavlja da su majka i kći ili Njegoševa sestra i majka. Svaka od njih ima 7,5 tona, a u pročelju se nalazi Njegoševa figura koja teži 28 tona, a u kripti je njegov grob. Obnova mauzoleja je završena 2013. godine i koštala je više od milijun eura. Pogled je stvarno prekrasan, jako ste visoko i vidite more s lijeve strane. Stvarno se isplati vidjeti ovo jer slike ne mogu dočarati kako je lijepo, jedino je bilo malo hladno jer je puhao hladni vjetar.

Kad se vraćate s mauzoleja, ako skrenete lijevo na prvom skretanju vraćate se u Cetinje. Mi smo morali jer nam se upalila lampica za gorivo, ali ako nastavite ravno dolazite do novootvorene kotorske žičare. Mi smo s Cetinje krenuli prema Kotoru na ručak, gdje smo sjeli u pizzeriu Pronto. Prošetali malo gradom i uputili se prema žičari. U Kotoru je bila jako velika gužva i poprilično vruće pa nam je trebalo duže da stignemo do Kotor-Lovćen žičare. E sad, ja kad sam tražila na internetu gdje se nalazi ta žičara uporno mi je izbacivalo lokaciju na “brdu”. Morate ići serpentinama, što je i dalje super ako niste nikad prolazili ovuda, ali vam treba otprilike sat vremena do žičare. Ima dvije lokacije za žičaru, prva se nalazi na linku ovdje, karta košta 23€ povratna i iako se čini dosta, vozite se stvarno dugo i imate prekrasan pogled na Boku kotorsku i stvarno vrijedi tih novaca. Druga lokacija se nalazi u blizini aerodroma u Tivtu, a lokaciju stavljam ovdje, za lakše snalaženje. Imate i kafić u koji možete sjesti u uživati u suncu i pogledu. Poslije toga je bilo vrijeme da krenemo prema svojoj krajnjoj destinaciji, a to je NP Durmitor. Trebalo nam je tri sata do apartmana, a bili smo smješteni u mjesto odmah pored Žabljaka koje se zove Motički Gaj.

Bili smo smješteni u apartmanu Gorštak, a cijena za 3 noćenja je bila 90€. Pogled s apartmana je bio wow, a vlasnica je bila ekstremno ljubazna i puno mi je pomogla u planiranju naših aktivnosti. Imala sam sve što sam htjela posjetiti, ali ona nam je dala još detalja i pomogla u redoslijedu posjete da se ne vozimo bezveze. Nakon razgovora s njom odlučila sam da ćemo prvi dan posjećivati samo jezera, a drugi dan ćemo odvoziti Durmitorski prsten.

Fun fact: Žabljak se nalazi na 1456m nadmorske visine i najviše je urbano naselje u jugoistočnoj Europi.

Središte je zimskog turizma u NP Durmitor i baš se masovno grade kuće za odmor.

Prva lokacija nam je bila Vražje jezero za koje se vežu mnogobrojni legende koje objašnjavaju nastanak njegovog imena, a jedna od tih legendi je da su ovdje bili đavoli koji su ljudima u blizini nanosili zlo. Nekoliko stotina metara dalje se nalazi Riblje jezero. Sljedeća postaja vam mogu biti Stećci – srednjovjekovna groblja. Imate veliku oznaku za njih pa možete stati i prošetati se. Put nas je dalje vodio do Zminjičkog jezera oko kojeg postoji šetnica koju prohodate za pola sata max. Ovdje je bilo samo par ljudi, a ispred imate Etno selo Zminica gdje smo mi sjeli na kavu i uživali u prirodi oko nas.

Sljedeća postaja je bila Most Đurđevića Tara, jako popularna destinacija za turiste, a ovdje imate apsulutno sve – sobe, restorane, kafiće, možete ići na rafting ili zip line. Most prođete za 15ak minuta, a dolje u pozadini vidite prekrasne boje rijeke Tare. Nekih 2km dalje se nalazi Tara Canyon Viewpoint, gdje imate priliku doživjeti prekrasno plavo-zelenu boju rijeke. Prekrasno. Zadnja lokacija za prvi dan nam je bilo Crno jezero i mogu reći najljepša stvar koju smo vidjeli taj dan, a stvarno smo vidjeli puno toga prekrasnog. Ovdje kad se vozite priroda je očaravajuća, ali Crno jezero je stvarno nešto posebno. Plaćate ulaz 5€ jer se jezero nalazi u sklopu NP Durmitor. Bili smo poslije podne kad je bilo jako puno ljudi, a sjeli smo i u restoran (Nacionalni restoran Crno jezero) na ručak. Iako je bila hrpa ljudi, usluga je bila poprilično brza, a hrana je bila ukusna. Nama je već bilo pomalo dosta pa smo odlučili otići do apartmana i malo odmoriti i vratiti se poslije kad ne bude toliko ljudi. Tako smo i napravili, poslije nije bilo ljudi i napravili smo polukrug oko Crnog jezera i stvarno je bilo prekrasno.

Drugo jutro smo odmah odlučili otići do Crnog jezera dok nema ljudi i bilo je pun pogodak. Uživali smo u lijepom vremenu, poslikali se i prošetali. Drugi dan je bio predviđen za vjerojatno, po mnogima, najljepšu stvar koju možete vidjeti ovdje, a to je Durmitorski prsten. To je krug od oko 80ak km koji radite oko Durmitora, kreće i završava u Žabljaku. Sve vam je označeno na cesti; piše Panoramic route 2 i to pratite cijelo vrijeme. Napisat ću vam i sve svoje lokacije koje možete upisati u google maps tako da ste bez brige i da se ne plašite jeste se izgubili 😀 Ruta je bila ovako: Sedlo-Prutaš-Pivsko jezero-Trsa-Sušićko jezero-Mala Crna Gora-Momčilov grad- Ćurevac- Žabljak.

Naravno, možete ići i obrnuto. Ja bih najviše izdvojila početak staze, znači Sedlo-Prutaš. Priroda je O Č A R A V A J U Ć A i stvarno slike ne mogu ni približno opisati kako to izgleda uživo. Za cijeli krug nam je trebalo nekih 6h i stajali smo bilo gdje usput, jer je stvarno sve prekrasno i ne možete se nagledati ljepote oko vas. Za Ćurevac samo moram napomenuti da nas je gps odveo 10km dalje od onoga gdje smo trebali ići, tj. prošli smo uz to da nismo znali i izgubili smo skoro sat vremena, jer su ceste zavojite i vozite se sporo. Vodi vas na lokaciju praktički s druge strane brda, a vaša destinacija je “parking Ćurevac“, gdje ostavljate auto i odmah vam tu kreće uspon od 5 minuta do vidikovca i ovo mi je bila jedna od top tri destinacije koju smo posjetili taj dan, a stvarno je sve bilo prekrasno. Zanimljivost za Pivsko jezero je da je to najveće umjetno jezero u Crnoj Gori, a nastalo je izgradnjom brane Martinje. Iako nije baš usput, mislim da je vrijedno posjete jer ćete ostati očarani da je nešto tako veliko, nastalo ljudskom rukom, a boja je prekrasno plava.

Naravno, vi možete ovo razdvojiti na dva dana i stati negdje na pola puta, u planinama imate čak dosta kampova i apartmana s kojima smo se mi susreli usput. Za kraj dana smo sjeli na ručak/večeru u Restoran Or’o i bili smo prezadovoljni, hrana je bila jako ukusna, a račun je bio 55€ (predjelo, dva glavna jela, 2 cijeđena soka od naranče, i točeno pivo od 0,5l).

To bi bilo sve što se tiče našeg putovanja u Crnu Goru, jedno od manje napornih putovanja, jer smo svugdje išli s autom, inače prohodamo barem 20 000 koraka dnevno 😆, ali naravno ako ste sportski tip ovdje je savršeno za planinarenje i bicikliranje, motoriste. Nama je bilo prekrasno, a nadam se da ćemo nekad u budućnosti posjetiti i NP Prokletije. Do tada vam ostavljam ovaj putopis u nadi da će vam biti od koristi 🙂