Đir po Italiji (Venecija, Milano, Treviso, jezero Como, Verona)

Imali smo drugačije planove kako provesti proljetne praznike, ali je odluka pala na Italiju koju obožavamo. Posjetili smo regiju Veneto te smo u to uklopili Milano i prekrasno jezero Como.

Prva postaja nam je bila Venecija. Krenuli smo ujutro oko 5 sati i u Veneciji smo bili već oko 10h. Bili smo smješteni u mjestu Mestre koje je udaljeno od Venecija svega 20ak minuta vožnje autobusom. Iskreno, smještaj u Veneciji nisam ni gledala, jer svi kažu da je poprilično skupo i da je Mestre jeftinija opcija. Bili smo smješteni u apartmanu Venice Lion residence – Vespucci. Prvi put smo imali zajedničku kupaonicu s još jednom sobom i inače izbjegavam to u potpunosti, ali uopće nije bilo problema, ali imate i sobe s privatnom kupaonicom. Također u sklopu smještaja je i besplatan privatni parking. Autobusna stanica je bila udaljena 10ak minuta pješke, a druga je bila 100m od apartmana. Također uzmite u obzir da ako se ipak odlučite biti smješteni u Veneciji, što ima svoje prednosti, auto ostavljate na ulazu u grad, jer je autima zabranjen ulazak u grad i naravno plaćate parking koji je od 20€ pa nadalje po danu.

Venecija

Sagrađena na 117 otoka, njezina prošlost seže sve do 5.st. U 15.st doseže svoj vrhunac i postaje glavnim trgovačkim središtem sve do otkrivanja morskog puta do Indije kad je krenula njezina propast. No danas je Venecija, uz Pariz, mnogi bi rekli jedan od najromantičnijih gradova na svijetu. Mi smo putovali s busom koji vas ostavi na ulazu u grad, odnosno na autobusnoj stanici. Od tamo krećete u istraživanje mnogobrojinih kanala i mostova. Mi se nismo žurili uopće, stali smo gdje nam se stajalo, popili cappuccino, slikali se, kupovali suvenire. Prva atrakcija na koju nailazite je most Rialto koji prolazi preko Canala Grande, koji je najdulji kanal u Veneciji koji presijeca stari grad na dva dijela. Tu je uvijek gužva, osim ako ne dođete ujutro oko 8,9 sati dok se ljudi tek počinju okupljati (tako smo mi napravili). Tu su nam bili i najjeftiniji suveniri od 1€. Ovdje se također nalazi i Venezia Terazza T Fondaco, šoping centar čija terasa pruža odličan pogled na most Rialto kao i ostatak kanala. Rezervacija je obavezna (i besplatna), možete gore biti samo 15 minuta, ali to je dovoljno da se poslikate. Ostavljam link za rezervaciju ovdje. Radno vrijeme je od 10h pa sve do 18h. Mi nismo uspjeli posjetiti terasu jer nisam bila sigurna kad ćemo točno stići, a i htjeli smo uživati, a ne se žuriti prema centru.

Sljedeća postaja nam je bila trg Sv. Marka sa bazilikom, Duždevom palačom i zvonikom. Ulaz u crkvu se naplaćuje 3€ , Duždeva palača je 25€, a zvonik bazilike je 10€. Sve možete rezervirati online preko njihovih službenih stranica. Ja sam već bila u bazilici tako da nismo ulazili unutra, a i nisam imala rezervirano jer nisam znala kad točno dolazimo, kao što sam već napomenula. Također ako nastavite šetnju doći ćete do Mosta uzdaha, udaljen svega par minuta od trga, koji je također poznata atrakcija. Njegova povijest seže do 17.st. kada su ga izgradili zbog potrebe spajanja dvaju zatvora – starog koji je bio u Duždevoj palači i novog koji se je nalazio na drugom kraju kanala. Proslavio se zahvaljujući priči koja kaže da su osuđenici koji su prolazili tim mostom bacili posljednji pogled na slobodu i uzdahnuli gledajući vanjski svijet. Sljedeća lokacija nam je bila Scala Contarini del Bovolo. Također se karta kupuje online, a cijena ulaznice je 6€. Ova palača osim što zanimljivo izgleda, također pruža lijepi pogled na grad i trg Sv. Marka. U cijenu ulaznice je uključen i posjet izložbi, koju mi nismo baš shvatili jer su bila izložene skulpture male djece i neka čudna vibra je bila. Htjeli smo još posjetiti i crkvu Santa Maria della Salute do koje bi stigli vaporettom za cijenu od 2€, ali to nažalost nismo stigli.

Što se tiče drugih informacija: cijena gondole je 80€ za max. 5 osoba, plaća se po gondoli,a ne po osobi tako da ako vas je više na kraju vas neće puno ni koštati, dok je noćna vožnja 100€. Što se tiče restorana, odabrali smo Bar Puppa koji se nalaze malo dalje od centra i svih onih glavnih ulica jer je hrana super, a cijene su okej. No, ja nisam bila pretjerano zadovoljna ni jednim ni drugim. Ocjene su odlične, ali konobar mislim da čak nije ni znao engleski, izgovorio je možda par riječi, a hrana nije bila preukusna s obzirom na to kakve ocjene imaju, tako da je moj sveukupni dojam 2/5. Cijena ručka je 15-18€ po osobi i u to je uključeno jelo, piće i kava. Također, obavezno je isprobavanje gelata i slikanje kraj obližnjih mostova. Cijena sladoleda je od 2 do 3€ po kugli.

To bi bilo to što se tiče naše posjete Veneciji, vratili smo se sljedeće jutro da uživamo u Veneciji, poslikamo se u miru i doživimo ju bez pretjerane količine ljudi. Obožavam Veneciju i mogla bih se vratiti još puno puta, baš mi grad ima neku dobru atmosferu, ima milijun uličica, mostova i kanalića, pogotovo dok se maknete od ovih najpoznatijih ulica vidite kako je sve lijepo. Mislim da bih se mogla šetati danima i ne bi mi dosadilo.

Treviso

Treviso ili kako ga još nazivaju i Mala Venecija se nalazi na pola sata od Venecije. Iskreno, ne bi mi uopće palo na pamet posjetiti ovaj grad, ali sam na instagramu vidjela da je ovdje nastao tiramisu u “današnjem izdanju” u restoranu Le Beccherie i da se svake godine održava natjecanje za najbolji tiramisu, kojeg ja i dečko obožavamo pa smo odlučili izdvojiti par sati za posjetu.

Što se tiče parkinga, ima ih svugdje oko ulaska u stari grad, kad smo mi došli oko 11h bile su poprilične gužve i morali smo parkirati malo dalje od centra gdje je cijena po satu bila 0,50€. No približavanjem centru imate svugdje oznake za parkirališta tako da ne možete fulati. Šetnjom do centra prva atrakcija na koju nailazite je Piazza del Duomo koji nosi naziv po najvećoj i najvažnijoj crkvi u gradu – Catedrale di San Pietro Apostolo. Mi nismo ulazili unutra, tako da ne znam cijenu ulaznica, ali mislim da je možda čak i besplatno? Ako nastavite dalje i skrenete desno ulazite u glavnu gradsku ulicu koja se zove via Calmaggiore koja je, kao i svaka glavna ulica, prepuna restorana, kafića i trgovinama. Ulica vodi do glavnog trga Piazza dei Signori koji se sastoji od 3 povijesne građevine – Palazzo del Podesta, Torre Civico i Palazzo dei Trecento. Zgrade se koriste u administrativne svrhe, a u prizemlju su kafići koji su puni i lokalaca i turista. Također je tu jedna zanimljiva fontana pod nazivom Fontana Delle Tete koja se nalazi malo prije samog trga Signori. Poznata je po tome što iz skulpture žene teče voda (koja je pitka!). Nastala je u 16.st., iz nje su stanovnici mogli piti vino tijekom održavanja proslava. Iz jedne dojke je teklo crno, a iz druge bijelo vino. Također, ovo nije originalna skulptura nego je kopija originalne skulpture nastala 2009. godine.

Za ručak smo odlučili sjesti u Aquasalsa koja se nalazi odmah uz tržnicu. Također, ova regija je poznata po ciccheti, malim zalogajima (no, mislim da je tako u cijeloj Italiji, svaka regija je specifična po tome). Ja sam se odlučila za rižoto sa šparogama i kozicama, cijena je bila 16€ , plus aperol spritz i neizostavan coperto koji je bio 3€ po osobi. Rižoto je bio odličan i definitivno preporučam odlazak u ovaj restoran, ako ne na ručak onda na zalogajčiće čija se cijena kreće od 2,5€ po komadu. A sad idemo dalje do razloga zašto smo ovdje i došli, a to je TIRAMISU. Prošlogodišnju nagradu za najbolji tiramisu je odnijela slastičarnica Camelia Bakery. Cijena jednog tiramisua je 5,90€. Tiramisu je bio o d l i č a n, a u samoj slastičarnici možete kupiti keramičke šalice za kavu, čaj i ostale napitke. Cijena je sitnih 24€, ali ako ste teški coffee addict nećete moći, a da si ne kupite barem jedan komad. Treviso je pun slatkih kafića na svakom koraku, a valja napomenuti i da je 2020. kafić Taste Coffee & More dobio nagradu za najbolju kavu u Italiji pa ako ste obožavatelj kave možete doći i ovdje.

To bi bilo sve od mene i Trevisa za ovaj put, nažalost nismo imali više vremena, iako znam da je bilo još par stvari koje sam htjela posjetiti (poput Danteovog mosta, kanal Buraneli, Parco Naturale Regionale del Fiume Sile, porta San Tommasso), ali to ostavljam za možda neki drugi put. Grad nas je oduševio, iskreno nisam očekivala baš ništa, ali ako vas put nanese pa makar i na par sati, kao i mi, stavite ga na svoju listu.

Milano

Od Trevisa do Milana treba skoro tri sata vožnje. Mi smo bili u žurbi jer sam kupila ulaznice za katedralu pa smo se bojali da nećemo stići. Nismo imali ni vremena ići do hotela koji je bio udaljen 20 minuta od centra pa smo odmah otišli u centar i tamo parkirali auto. Parkirali smo u Car central parking (via Chiaravalle 12), a sat vremena parkinga je 4€. Nije baš jeftino, ali nije da smo imali drugih opcija. Iako dosta ljudi nije oduševljena Milanom, ali katedrala je stvarno WOW! Prekrasna je i izvana i iznutra. Doslovno ti se oči ne mogu nagledati te ljepote, a niti kamera to može prenijeti, jednostavno to treba doživjeti. Mi smo uzeli zadnji termin od 17:30h, prošetali se po katedrali i popeli se na terasu. Stepenice se nalaze izvan katedrale, znači ne ulazi se iznutra nego se izađe van i s desne strane je ulaz. Sami uspon nije zahtjevan i popnete se za 5 minuta. Mi nismo imali puno vremena gore jer se terasa već zatvara oko 18.15h, ali dovoljno vremena da se malo poslikaš i uživaš u pogledu. Što se tiče cijena ulaznica one se kreću već od 7,50€, ali to ovisi o tome što sve želiš vidjeti i želiš li ići stepenicama ili liftom. Mi smo izabrali opciju od 15€ (katedrala i penjanje stepenicama do terase). Ulaznice možete pogledati ovdje. .Što se tiče nekih informacija vezanih za katedralu, valja napomenuti da je je ona najveća crkva u Italiji (izuzev bazilike San Pietro koja je u Vatikanu). Katedrala se je gradila od 1368. godine pa sve do 1965. godine. Ima 3.400 kipova, 55 vitraja i prostire se na 11.700m kvadratnih.

Nakon katedrale smo se prošetali do Gallerie Vittorio Emanuele II koja je odmah pored. Puna je high end dućana i restorana (nismo sjeli u niti jedan, ali cijene su mi se činile okej, kao i svugdje drugdje po Italiji). Mi smo odlučili otići do hotela i napraviti check in. Izabrala sam nam hotel koji se je nalazio izvan Milana jer se nisam planirala vraćati do Milana (I was wrong), plus tamo bi platili parking, ovdje nam je bio besplatan, smještaj je bio jeftiniji (aliii, da sada biram definitivno bi izabrala smještaj u Milanu jer bi uspjeli sve vidjeti, a parking smo ionako platili u dva navrata jer smo se vraćali, ali eto, lekcija za drugi put) radi se o hotelu u Monzi https://www.hotel-bb.com/en , koji imaju i hotel u blizini centra, a cjenovno su meni bili jedni od jeftinijih. Inače nam smještaj nije toliko bitan, tj. gledam da ima dobru ocjenu, kupaonicu i da nije daleko od centra i da je dobro povezan. No, ovaj u Monzi je bio odmah do autoputa što je super, ali bez brige prozori su dobri pa se ne čuju nikakvi zvukovi. Što se tiče ostalih znamenitosti, nismo uspjeli ništa vidjeti, iako nije da nam je puno toga ostalo, obiđe se to sve u jedno poslije podne, ali jednostavno nismo imali vremena. No, ako se nađete u Milanu tu su još i Navigli (poznat po kanalima), Castello Sforzesco, Arco della Pace koji se nalazi u Parcu Sempione, Teatro alla Scala i Museo del Novecento u koji je ulaz 5€, a ima odličan pogled na katedralu.

Detaljniji vodič za Milano možete pogledati ovdje.

Jezero Como

Treći dan putovanja je bio određen za jezero Como. Iskreno, za njega sam se najmanje pripremila, uopće mi se nije dalo istraživati u koja mjesta da idemo. Ja sam se onako bezveze odlučila da nam prva stanica bude Como i krivo sam se odlučila (haha). Do jezera Como treba sat vremena od Milana, a s vlakom još i manje. Treći dan nas je zadesilo oblačno i hladno vrijeme i to mi je malo pokvarilo dojam jer ništa nije bilo onako kako sam zamišljala i viđala na internetu. Boje nisu bile onako žive, baš je bilo tmurno. Što se tiče samog Coma, preporučam da ga preskočite jer osim šetnice uz rivu i Ville Olmo (koja je besplatna), nemate baš što za vidjeti. Ostatak grada je meni bio baš neki depresivan. Mi u vilu nismo ušli jer je policija bila s obje strane ulaza, pretpostavljam da se je održavala neka svečanost.

Put smo nastavili dalje prema Bellagiu do kojega vam treba sat vremena (iako ima samo 30km) jer se vozi 50km/h i ceste su uske i morate se mimoilaziti s busevima i slično pa to traje. Mi smo došli valjda kad i svi drugi pa u centru uopće nije bilo parkinga pa smo jedva našli mjesto na brdu pored nekog hotela. Mislim da je parking bio 1,50€ po satu, iskreno se uopće ne sjećam, ali znam da sigurno nije bio više od toga. Mi smo se uputili prema centru, u glavnu ulicu via Giuseppe Garibaldi (najinstagramičniju lokaciju u Bellagiu), ulica je puna restorana, suvenirnica, dućana s rukotovorinama, kako to inače biva. Put vas vodi do obale, tamo se nalazi i trajekt i brodovi koje vas vode do drugih mjesta. Ovdje je još i crkva Chiesa prepositurale di San Giacomo – vrijedi ju posjetiti iznutra, mi nismo, tek sam poslije vidjela slike kako izgleda iznutra. No, dvije najbitnije lokacije ovdje su: Villa Melzi i Villa Serbelloni. Mi smo se odlučili za Villu Melzi jer je za Villu Serbelloni potrebna rezervacija u koju je uključen i vodič te tura traje 90 minuta. Ulaznica za Villu Melzi je 8€, što je poprilično malo jer cijene idu i do 25€ što je meni baš pretjerano. Sve informacije sam pronašla na ovoj stranici: https://lakecomotravel.com/ . Imate popis svih mjesta koje možete posjetiti, popis svih vila i znamenitosti i tako ćete se najlakše odlučiti i suziti izbor jer osim tih vila nemate baš puno toga za vidjeti, a da ih posjetite sve treba vam malo više novaca.

Za kraj smo posjetili Varennu. S autom bi nam trebalo predugo pa smo se odlučili za trajekt. Cijena za auto i vozača je 10,90€, a po osobi je 4,50€. Parkirali smo odmah pored trajektnog pristaništa i tamo je parking bio besplatan prva tri sata. Mi smo se odmah uputili prema vilama. Do vile prolazite pokraj šetnice koja se naziva Passeggiata degli Innamorati ili Walk of lovers. Prepoznati ćete ga po ogradi crvene boje. Šetnica je puna restorana, kafića, slastičarnica i suvenirnica. Na trgu Piazza San Giorgio se nalazi i istoimena crkva. Tu su dvije vile – Villa Monastero i Villa Cipressi. Nismo znali u koju bi ušli pa smo se odlučili za Villu Monastero (ulaz 10€, ako se odlučite za obje ulaz je 19€). Videii na instagramu od vile su bili prekrasni i baš sam htjela vidjeti to uživo, ali da smo otišli malo dalje od ulaza, s ceste se vidi cijeli park pa možete se prošetati tamo i onda otići u drugu vilu, vilu Cipressi. Villa Cipressi se nalazi u sklopu hotela, ali doslovno su jedna pored druge.

Tu je još i Castello di Vezio, srednjovjekovna utvrda koja pruža pogled na Varennu i jezero Como, a za one koji vole aktivan odmor tu je Sentiero del Viandante, staza dugačka 45 km i prostire se sjevernom stranom jezera Como ( https://varennaturismo.com/en/sentiero-del-viandante/ )

Verona

Zadnji dan smo odlučili stati u Veroni, to je bio brzinski izlet za koji nismo bili sigurni jel ćemo ići ili ne, jer je kiša lijevala kao iz kabla. No, dok smo mi došli do Verone razvedrilo se je, a ja sam putem malo istražila što ćemo sve posjetiti. Parkirali smo u blizini centra (Corso Porta Nuova, 91) cijena je bila 3,50€ na sat. Stali smo na kavu i njihove poznate zalogajčiće. Prva stvar je bila Arena di Verona, jedna od najvećih arena svoje vrste i najbolje očuvanih, sagrađena u razdoblju Dioklecijana. Nalazi se na trgu Piazza Bra koji je zapravo ulaz u stari grad, a početak označuje I Portoni della Bra. Šetnjom dolazite do via Mazzini, glavne ulice pune dućana, restorana i ostalog kako to inače i biva, klasičnih stvari. Nastavili smo šetnju do Case di Giulietta, pripremite se na gužvu i ako želite dobru sliku morate se strpjeti. Mi nismo ulazili u kuću, ali ulaznicu možete kupiti ovdje: https://casadigiulietta.comune.verona.it/nqcontent.cfm?a_id=42703

Nastavili smo prema Piazza delle Erbe na kojem se nalazi i Torre dei Lamberti, u koje je ulaznica isto 6€. Na trgu se nalaze i štandovi sa suvenirima koji su nam bili najjeftiniji od onih u sporednim ulicama. Sljedeća stanica je bila Basilica di Santa Anastasia u koju nismo ušli jer smo mislili ući u Cattedrale di Santa Maria Matricolore. Inače ulaz u te sve crkve je većinom 4€ , ništa pretjerano. Zadnja stvar koju smo htjeli posjetiti, a nismo uspjeli je Castelvecchio, muzej koji se nalazi na brdu i pruža jako lijep pogled na grad. Možete ući u muzej, ali i ne morate, možete uživati samo u pogledu.

To bi bilo sve što se tiče našeg putovanja u Italiju. Da smo imali 2-3 dana više nebi škodilo i uspjeli bi više toga vidjeti u nekim gradovima, ali smo zadovoljni jer smo puno toga vidjeli. Što se tiče troškova, otprilike nas je izašlo 450€ po osobi. Meni je ovo jedno od dražih putovanja i definitivno ga preporučam 🙂 A za više videea možete pogledati moj instagram profil.

• Facebook
• Instagram